05/10/2026
I drveće plače
Bio jednom jedan veliki jasen, koji je u svom zagrljaju čuvao malog nasljednika. Jedan stari Ent, tihi čuvar male livadice. Nadkrilio se on nad cestu i nama bahtim i nerazumnim ljudima, koji mislimo samo na svoju lagodnost i svoje potrebe, smetao je. Odpilili smo ga.
Srušili smo veliki jasen i puni prepotentnog neznanja prepustili malom da raste sam na livadici. Panj velikog jasena je proplakao jer znao je da griješimo. Mali usamljeni jasen bio je sve slabiji i slabiji ,dok nije i on umro. Od tuge i od samoće. Iz ta dva panja potekle su suze , i njihove suze, malu livadicu pretvorile su u močvaru. Ali, priroda ne tuguje, ona živi. Suze jasena napravile su močvaru ,a ona je postala dom carskih vilin konjica, daždevnjaka ,smeđih i zelenih žabica.
U biologiji i hidrologiji ova priča ima znanstveno objašnjenje, ali ja danas neću o objašnjenjima.
Reći ću samo da drveće međusobno komunicira, da čuva ,brine i hrani svoje najmlađe. Šuma je povezani živi organizam.
I zato budite glasni glas tihe šume ,baš kao što su i Enti njeni tihi čuvari.
