13/06/2026
Priče iz praskozorja;
Kažu da je u praskozorje, dok se magla još lijeno diže s Lokvarke, granica između našeg svijeta i onog zaboravljenog ,mitskog, tanka poput paučine.
Jutros, uz rub šume, iz mraka, " izronili" su kelpiji. Mitski vodeni duhovi koji preuzimaju oblik predivnih konja i mame ljude u dubinu. Kelpiji su škotski mit, a u mojim Lokvama generacijama se prenosi mit o Lokvarskom Vodenjaku. Demonu koji je vladao virovima i dubinama neukročene Lokvarke.
Ponekad mislim da prirodu i povijest ne promatram samo očima, nego je čujem i osjećam na nekoj drugoj razini, a možda me tek ovo surovo goransko tlo uči kako ga slušati. Jer Gorski kotar ne pušta svakoga u sebe. Ove šume Vas ispipavaju .Gledaju da li ste dovoljno jaki ,tvrdoglavi, dovoljno divlji da izdržite težinu goranskih dana. Te mračne šume svakog pridošlicu najprije "prožvaču",testiraju do pucanja i tek onda odlučuju da li zaslužujete zvati se Goraninom.
Moji vodeni konji jutros mirno pasu na toj tankoj granici mita i stvarnosti. Oni znaju tajnu šume, ona ih je prihvatila, a prihvatila je i mene, jer poznajem svu njenu težinu, sve dane i godine.
Dobro Vam jutro iz Lokva, i slušajte što Vam šume šapuću.
