12/05/2026
Kumin i kim, dva začina vrlo sličnog izgleda, a u našem jeziku i naziva, često budu zamijenjeni jedan za drugi. Takva je situacija i u nekim drugim jezicima, među kojima neki čak ne prepoznaju ove začine kao dva različita pojma. U nekim jezicima se kumin naziva “rimski kim” ili “začinski kim”. No, jesu li uistinu ta dva začina toliko slična okusom da ih se može bez problema koristiti u zamjenu za onaj drugi? Saznajmo više o njima pojedinačno kako bismo došli do zaključka.
KUMIN
Kumin su zrna biljke Cuminum cyminum, koja je porijeklom s bliskog istoka. Radi toga, kumin ćete kao začin najčešće pronaći u receptima iz tog podneblja, no vrlo često se koristi i u indijskoj i latinoameričkoj kuhinji. Zrna se nalaze na razgranatim stabljikama, poput onih na kopru. Svijetle su boje i mogu se koristiti čitavi ili mljeveni.
Tostiranje sjemenki im daje puno intenzivniji okus, pa je uvijek preporučljivo termički ih obraditi ako su u sirovom obliku. Okus im je prilično specifičan, a može se opisati kao orašast, zemljani i “spicy” – no bez ljutine. U svakom slučaju, s njim treba biti oprezan prilikom doziranja jer često preuzme gotovo kompletan okus ako uz njega nisu i drugi dovoljno jaki okusi.
Često ćete ga naći u začinskim mješavinama, poput jedne od najpoznatijih na svijetu – indijske garam masale. Različite arapske mješavine ga također sadrže, a u Meksiku se često miješa s prahom chili papričica. Jelo koje ne može bez kumina je zasigurno curry, a ako ste ga ikada kušali, sigurno već dobro znate taj prepoznatljivi okus.
KIM
Zrna kima (Carum carvi), iako izgledaju gotovo identično kao zrna kumina, zapravo nisu sjemenke već sušeni plodovi, odnosno voće istoimene biljke. No, svi ih nazivaju zrnima, pa ćemo tako i mi, radi lakšeg izražavanja. Kim se uzgaja na području Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike, gdje ćete ga također pronaći i u različitim jelima. Najčešće se koristi u kuhinjama sjevernih i središnjih europskih zemalja, i to uglavnom cijela zrna. Kod nas je također tradicinalan posip za razne vrste peciva i kruhova. Inače se često stavlja u različite gulaše, variva, kiseli kupus, pa i u kolače, gdje je zgodnije dodati mljevenu verziju.
Što se tiče okusa, kim je možda najsličniji anisu, s kojim dijeli gorko-slatku aromu. No, ipak postoji jasna razlika između ova dva začina. Okus mu je vrlo intenzivan, a s obzirom da se najčešće koriste čitava zrna, često ćete osjetiti samo njega. Radi toga, isto kao i kod kumina, preporuča se pažljivo doziranje i uporaba isključivo u jelima koja već imaju jači okus i mogu ga podnijeti.
KOJA JE RAZLIKA?
Ako već nije bilo jasno iz pojedinačnih opisa, ova dva začina imaju jasnu razliku i nije preporučljivo mijenjati jedan za drugi. Naravno, u slučaju da preferirate jedan možete ga koristiti bilo gdje, no za autentičnost nekih recepata zaista trebate koristiti onaj pravi. Razlikuju se po okusu, mirisu, boji (kim je tamniji), a čak nisu ni isti dijelovi biljke – kim kojim začinjavamo hranu je osušeni plod, dok ćete od kumina koristiti same sjemenke.
Ako imate začin za koji niste sigurni je li u pitanju kim ili kumin, najlakše će vam biti prepoznati ih po broju rubova na zrnu – kumin ih ima 9, a kim 5.
*BONUS: A ŠTO JE PAK CRNI KIM (ILI KUMIN)?
Vjerojatno ste negdje već čuli za crni kim ili crni kumin, koji se u zadnje vrijeme često spominje u alternativnoj medicini. On, opet, nema nikakve veze ni sa kimom ni kuminom. Radi se o sjemenkama biljke Nigella sativa, nativne području istočne Europe i zapadne Azije.
Sjemenke su crne, a specifičan je po svom izuzetno gorkom okusu, radi kojeg nije toliko rasprostranjen kao kumin ili kim. Češće se koristi u zdravstvene svrhe, no možete ga pronaći i kao začin u bliskoistočnoj i indijskoj kuhinji.
Izvor: Spicy Days
